Sa snimanja serije Crno bijeli svijet – fotografija preuzeta s web stranice Hrvatskih filmskih snimatelja
Poštovani snimatelji,
Dopis podrške kritičara snimateljima ali i drugim filmskim autorima u borbi za relevantan zakonski status svakako treba sadržavati barem jednu filmsku dosjetku, povezanu argumentaciju i snažan načelan stav. Autorstvo filmskih kritičara malo tko će osporiti jer filmska je kritika ionako slabo utrživa roba. S druge pak strane očekivati da će se sporiti autorstvo (i s njime povezana prava i obveze!) onima bez kojih nema filma izvan je svih apsurdnih projekcija. Stoga filmski citat ide u smjeru Woodyja Allena i njegovog Holivudskog svršetka, od ove godine punoljetnog filma u kojem, da skratimo, film nastane i kad redatelj oslijepi, producenti pomahnitaju, a snimatelj ne razumije što se događa. Naime, iako ne razumije što se od njega traži snimatelj je ipak upalio kameru i snimao, scenografi su dali sve od sebe, glumci su se nekako snašli, izgledali su sjajno jer su kostimografi i šminkeri svoje odradili, a tonci su standardno bili usredotočeni na posao – no bilo im je najlakše u suludim okolnostima jer za njih ionako rijetko tko ikada pita. Konačno, montažeri su od kupusa stvorili smisao najbolje što su mogli. Apsurd Holivudskog svršetka je da čak ni predan rad cijele filmske ekipe filmu nije pomogao u američkom kontekstu nemilosrdne filmske industrije, ali jest tamo gdje se njeguje autorska kinematografija – u Europi!
Hrvatska kinematografija je prema svim svojim poslovnim ali i kreativnim karakteristikama neupitan dio šire europske autorske filmske priče i stoga je za očekivati kako ćemo imati puno više sluha za zakonsko uobličenje autorstva u audiovizualnom sektoru. Nacrt prijedloga Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima sadrži brojne nedostatke, no s obzirom kako je riječ o nacrtu za vjerovati je kako će još neko vrijeme stajati na radnom stolu. Svaki je zakon prije svega politička odluka. Posao zakonodavca je podvlačiti crte, odrediti okvire koji reguliraju pravila igre. Međutim, on ima i manje opipljivu dimenziju osmišljavanja i usmjeravanja razvoja cijeloga društva. U tome leži prvenstvena političnost zakonodavca jer i u najmanjim gestama daje projekciju smjera. Tvrdi rezovi u zakonskom definiranju pojmova i međusobnih odnosa ne daju naslutu gradnje meritokracije, već posve suprotno – plutokracije. Zakoni moraju biti fino tkanje koje ne propušta pobrinuti se i o manje vidljivim ili glasnim subjektima, objektima i radnjama.
Hrvatsko društvo filmskih kritičara poziva na doradu Nacrta prijedloga Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima te istodobno izražava nedvosmislenu podršku svim filmskim autorima u nastojanjima da se jasno, pravično i pravedno osmisle okviri njihovog života i rada. Pravo nikada ne može biti pravda, i najpovršniji student prve godine Pravnog fakulteta to zna. Svejedno, ono ima obvezu približiti se tom apstraktnom i idealističkom pojmu što više.
U narednom razdoblju Hrvatsko društvo filmskih kritičara na svojim će internetskim stranicama objavljivati tekstove svojih članova koji tematiziraju partikularne autorske doprinose hrvatskom filmu u nastojanju da se baci dodatno svjetlo na manje vidljive činjenice. Za početak ipak tekst kojeg je sastavio naš uvažen član Hrvoje Turković s nizom konkretnih sugestija kako unaprijediti Nacrt prijedloga Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.
S poštovanjem,
Hrvoje Pukšec predsjednik,
Hrvatsko društvo filmskih kritičara
Zakon treba početi pisati iznova – Nenad Polimac