Pobjednici 28. Dana hrvatskog filma – foto: Nina Đurđević
Ceremonijom dodjele nagrada večeras su na platou iznad Kina Tuškanac zaključeni 28. Dani hrvatskog filma. Nakon pet dana ove tradicionalne smotre recentnih i klasičnih domaćih filmova svih rodova, stiglo je vrijeme za proglašenje najboljih. Glavni, stručni žiri u sastavu Jasna Zastavniković, Filip Tot i Mia Melcher dodijelio je Grand Prix 28. DHF-a filmu Srbenka redatelja Nebojše Slijepčevića (producentice Vanje Jambrović, produkcije Restart) uz obrazloženje:
Film Srbenka Nebojše Slijepčevića izdominirao je ovogodišnju konkurenciju Dana hrvatskog filma svojim konciznim i suverenim filmskim pismom kojim nepogrešivo uvodi gledaoca u jednu od najbolnijih tema novije hrvatske povijesti.
Redatelj filma Nebojša Slijepčević zahvalio se sljedećim riječima:
Sada je otprilike godina dana od kako je film imao premijeru i stvarno smo s njime puno putovali. No svi koji su bili u ekipi dobro znaju da smo ga zapravo radili za hrvatsku publiku. Sve što nam se desilo, da smo dobili neke međunarodne nagrade, bilo je super, ali sporedno. Zato ova nagrada puno znači. Iako je došla možda na kraju festivalskog puta, meni je Grand Prix Dana hrvatskog filma šećer na kraju. Za to smo radili film, ne za priznanje, nego da se film gleda u Hrvatskoj.
Nagrada za režiju dodijeljena je Ivanu Turković-Krnjaku, redatelju filma Lovebox, u kojem on po riječima žirija opasno koketirajući režijskim postupcima sa žanrovskim rubovima, a razvijajući “eksplicitnu” temu seksa i mobilne telefonije, postiže efekt modernosti, ali ne i pomodnosti te se pritom ne gubi u površnosti nego ostaje zabavan, ali s porukom.
Nagradu za najbolji scenarij dobiva Jelena Paljan (film Trešnje Dubravke Turić) jer je sigurnom rukom ispričala zaokruženu cjelinu (što je u današnjim danima rijetko) koja nas vodi kroz dječje oči i malu sredinu u priču veću od života te time daje odličnu podlogu za isto takav film. Nagradu za najbolju kameru žiri je dodijelio Damianu Nenadiću za rad na filmu Na vodi Gorana Devića jer je jednostavnom i funkcionalnom fotografijom izvrsno vizualizirao film. Kamera je suptilna ali nezamjenjivi je estetski element filma – stoji u obrazloženju. U kategoriji montaže nagrađen je, pak, Tomislav Stojanović za film Srbenka u kojem je ritmičnom strukturom precizno izgradio emotivnu putanju filma. Upravo ta spretna struktura dovodi do katarzičnog iskustva gledanja filma – poručio je žiri.
Nagradu za najbolju glumu osvojio je Vinko Kraljević za nastup u filmu Predmeti koji tonu Filipa Peruzovića: U tako arhetipskoj ulozi, pun slobode i lakoće Vinko Kraljević postaje u isto vrijeme mnogo drugih uloga. Divan u svojoj nenametljivosti glumačke bravure, skromno, ali vrlo jako ostavlja dojam na gledatelja. Kada se nakon nekog vremena proteklog od gledanja filma prisjetimo jedne reakcije glumca koja je uspjela promijeniti neki mali prostor u nama, najmanje što možemo jest taj rad nagraditi – ustvrdio je žiri. U kategoriji glazbe nagrađen je Miro Manojlović za rad na filmu Sovjetski psi Nikice Zdunić. U svom prepoznatljivom stilu, barem za one koji prate njegov rad, Miro Manojlović stvara više zvuk nego glazbu, više scenografiju nego ton, više prostor nego “klasično” popunjavanje teme filma. U kaotičnoj preciznosti njegov rad postaje osjetni dio filma, na tako suptilan način da glazbu osjećamo ne samo sluhom, već i svim drugim osjetilima – stoji u obrazloženju. Najboljom manjinskom koprodukcijom proglašen je film Sestre redatelja Zdenka Jurilja (producenti: Tomislav Bubalo i Mario Vukadin, produkcija: Kadar Film & Video Production te Olimp Produkcija). Kako ispričati priču iz drugog vremena, odmaknuti se od uobičajenih postupaka i ostati inovativan? Na tragu Chrisa Markera i njegova La Jetée iz 1962. koji budućnost priča u fotografijama, Zdenko Jurilj priča prošlost pomoću crno-bijelih pejzaža i uspijeva u tome da atmosfera postane medij filmskog izraza u kojem nam emocija garantira istinitost događaja – poručio je žiri povodom ove nagrade.
Članovi Hrvatskog društva filmskih kritičara izglasali su, pak, Nagrade Oktavijan za najbolje filmove svakoga roda u natjecateljskom programu. Ovogodišnji dobitnici Oktavijana su: Trešnje Dubravke Turić (igrani film, prosječna ocjena: 3,97), Neobična kupka gospodina Otmara Nike Radasa (animirani film, prosječna ocjena: 3,78), Srbenka Nebojše Slijepčevića (dokumentarni film, prosječna ocjena: 4,29), Gradovi u kojima nisam bio Damira Čučića (eksperimentalni film, prosječna ocjena: 4) i Kartoline Igora Bezinovića, Hrvoslave Brkušić, Katerine Dude, Ivane Pipal, Ante Zlatka Stolice i Darovana Tušeka (namjenski film, prosječna ocjena: 4,47).
Žiri sastavljen od predstavnika Društva hrvatskih filmskih redatelja (DHFR) dodijelio je Nagradu Jelena Rajković za najboljeg mladog redatelja do 30 godina. Žiri u sastavu Tiha K. Gudac, Arsen Oremović i Nikolina Barić dodijelio je nagradu Filipu Mojzešu, redatelju igranog filma Smrt bijela kost.
Vještim korištenjem elemenata naracije autor je izgradio slojevitu i uvjerljivu filmsku priču, precizno režiran i vizualno vođen isječak iz života koji suptilno gađa granicu između dječje igre i ozbiljnog problema – stoji u obrazloženju žirija.
Vijeće za etiku i ljudska prava u sastavu Mladen Maloča, Laila Šprajc i Marin Ilej dodijelilo je nagradu filmu koji na najbolji način promiče ljudske vrijednosti. Nagradu za etiku i ljudska prava osvojio je film Susjedi redatelja Tomislava Žaje jer pomiče granice. Razumijevanja i uvažavanja različitosti, prihvaćanja, ljudskosti. Protagonisti filma su iskreni, baš takvi kakvi vjerujemo da i jesu. Dijeljenjem svojih priča i života sa svijetom ruše predrasude i otvaraju nove prilike za bolje društvo. Društvo u kojem ćemo moći više razumjeti jedni druge, biti jedni drugima podrška i zajedno pokušati graditi najbolje živote koje možemo. Ovaj film progovara i o različitim pogledima unutar sustava. Ravnatelj institucije čija je glavna misija upravo zatvoriti tu istu instituciju, vjerujući da ona nije najbolje rješenje za ljude koji u njoj borave i da se može učiniti više, inspiracija je za gledatelje i zajednicu. Uvaženi psihijatar koji pokazuje razumijevanje i samokritičnost prema sustavu u kojem djeluje, potiče na promišljanje, poziva na oštro propitivanje, ali i daje osjećaj nade da postoji razumijevanje i volja da se pokuša drugačije. Ovaj film tome doprinosi. On ljude sa “psihijatrije” odvodi na mjesto na kojem zaslužuju živjeti s dostojanstvom i kao ravnopravni članovi društva – poručio je žiri. Isti je žiri svoje posebno priznanje dao filmu Dani ludila Damiana Nenadića.
Nagradu Zlatna uljanica tjednika Glas Koncila za promicanje etičkih vrijednosti na filmu koju dodjeljuje žiri u sastavu Danijel Labaš, Irena Sever Globan i Tomislav Čegir dobio je Niko Radas za režiju, scenarij, animaciju, kameru i montažu filma Neobična kupka gospodina Otmara, nastalog u suradnji s pacijentima Klinike za psihijatriju Vrapče. Neobična kupka Gospodina Otmara ističe duboke etičke vrijednosti koje nas podsjećaju da treba cijeniti slobodu i mišljenje drugoga, jer različita su mišljenja i stajališta bogatstvo svakoga društva, a nipošto nisu motiv za sukob i neslaganje. “Ljudi meni je stvarno dobro”, vapaj je gospodina Otmara koji postaje vapaj za slobodom, razumijevanjem i prihvaćenošću u svako doba i u svakome društvenome ustroju – stoji u obrazloženju žirija.
Nagrada publike otišla je filmu Izlazite li vanka? redateljice Ines Jokoš (producenta Hrvoja Osvadića, produkcijske kuće 15 Umjetnost).
Nagradu Vladimir Vuković za najboljeg filmskog kritičara u 2018. godini primio je Marijan Krivak za tekstove objavljene u Hrvatskom filmskom ljetopisu, radijskoj emisiji Filmoskop te na mrežnim stranicama filmovi.hr i www.hdfk.hr, a Nagradu Vladimir Vuković za najboljeg novog kritičara Miro Frakić za tekstove objavljene u Hrvatskom filmskom ljetopisu i Filmonautu.
Stažem već filmskokritičarski doajen, Marijan Krivak jednako upućeno piše o svim filmskim rodovima i vrstama, osobito marno prateći hrvatski film te djela koja naginju nekonvencionalnijim načinima izražavanja. Po struci filozof, Krivak filmove tumači naglašeno se oslanjajući na filozofsku misao, a u procjeni dometa određenog djela ponajviše se služi dvama mjerilima. Jedno je odnos filma, odnosno filmaševa autorskoga stava prema takozvanoj službenoj državotvornosti ili prevladavajućoj ideologiji, a drugo stupanj filmske uvjerljivosti. Ponajprije kad je riječ o hrvatskim ostvarenjima, nerijetko nastoji dijagnosticirati aktualni ideološko-politički kontekst društva i kinematografije u kojem je određeni film nastao, cijeneći ponajviše autorski pogled oslobođen izvanjskog dirigiranja i nezavisan od društvenih pritisaka. U razmatranju filmske uvjerljivosti oslanja se mahom na subjektivni dojam i uvjerljivost vlastita kritičarskoga stila – kako i sam zapisuje, ne vjerujući u znanstveni verifikacionizam i objektivno značenje, zalažući se za umjetničko jedinstvo forme i sadržaja. Krivakovi osvrti i komentari vrijedna su i poticajna zapažanja što čitatelju često otvaraju neki možda i zasjenjen pogled na sam film, ali i na obzor mnogo širi od određenog djela o kojem je riječ.
Miro Frakić u svojim esejistički intoniranim filmskim kritikama piše glatko i čitko, no to ne samo da ne umanjuje njihovu sadržajnost, nego u prvom redu skreće pozornost na uvijek intrigantnu, argumentiranu i bogatu interpretaciju. Ta lakoća pisanja, kojom njegovi tekstovi odišu, prenosi se i na čitatelja, pa čitanje postaje užitak. Njegovo poznavanje kulturnih i popkulturnih fenomena te raznih medijskih reprezentacija, kao i teorijska potkovanost iz različitih znanstvenih disciplina, a na koncu i filmofilska obrazovanost, kako iz povijesti tako i iz suvremenosti, međutim, nimalo ne strše i ne postaju same sebi svrhom, nego su skladno i nenametljivo uklopljene u narativnu nit teksta tvoreći zavodljiv i samosvjestan autorski stav – napisao je žiri Nagrade Vladimir Vuković Hrvatskog društva filmskih kritičara u sastavu Diana Nenadić, Krešimir Košutić i Janko Heidl.