Bogdan Žižić – foto: Srećko Niketić
Na otvorenju 28. Dana hrvatskog filma, Bogdanu Žižiću uručena je nagrada Hrvatskog društva filmskih kritičara, Zlatni Oktavijan za životno djelo. Bogdan Žižić jedan je od najplodnijih domaćih autora kratkometražnih dokumentarnih i igranih filmova. Za svoj je rad osvajao nagrade na brojnim festivalima u domovini i inozemstvu, od festivala u Oberhausenu, New Yorku, Krakowu, Atlanti, Barceloni, Sofiji i Bilbau, do dviju Velikih Zlatnih arena te Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo. Gospodin Žižić dobitnik je i nagrade 50 godina Motovun Film Festivala, koja se dodjeljuje hrvatskim filmskim umjetnicima iza kojih je više od pola stoljeća posvećenosti radu na filmu. Tijekom proteklih pet i pol desetljeća gospodin Žižić je realizirao stotinjak dokumentarnih i kratkih igranih filmova, a autor je i pet dugometražnih igranih filmova, među kojima su Velikim Zlatnim arenama nagrađeni filmovi Kuća i Ne naginji se van. U svojim igranim filmovima Bogdan Žižić stvarao je realistične priče provokativne socijalne tematike, a u dokumentarnim je filmovima realizam nadograđivao poetičnošću i metaforikom. Bogdan Žižić odvažan je i oštrouman opservator stvarnosti koja ga okružuje. On je i redatelj iznimnog dokumentarnog opusa posvećenog velikim slikarima, a kao autor trajno je zaintrigiran osebujnim umjetnicima.
Primajući nagradu, Bogdan Žižić zahvalio se sljedećim riječima:
Oni koji me znaju, znaju da sam izvan krugova i koterije, nečega što je u filmu često. Večeras će biti prikazan moj film Pohvala ruci, kratak film od 12-13 minuta. Oni koji znaju što je kamera i što je film vjerojatno će uočiti da ta kamera nema zuma, da je to ruska kamera koja je stigla iz Sovjetskog Saveza. Film je snimio Krešo Grčević, izuzetno talentirani filmski snimatelj. Film je obišao cijeli svijet i danas se pokazuje u edukativnim programima širom SAD-a. Svojevremeno je u Zagrebu bio papa dokumentarnog filma John Grierson. On je taj film, mogu neskromno reći, obožavao.